Kad sam kao srednjoškolka razmišljala što želim raditi „kad odrastem“ javljale su mi se ideje poput: pomagati ljudima s njihovim problemima, baviti se pojedincem, ali i upoznati kako društvo funkcionira, zanimalo me praktično, konkretno i životno – kako ja mogu pomoći da svijet bude ljepše mjesto. Srećom, otkrila sam SOCIJALNU PEDAGOGIJU!
Odlukom da želim to studirati postavila sam si "letvicu" vrlo visoko – primali su 40 studenata na razini cijele Hrvatske, no vjerovala sam da ako to jako želim i ako učinim sve što je u mojoj moći da to mogu i ostvariti! Na koji način? Tražila sam studente koji to studiraju i ispitivala ih o svemu što me zanimalo, raspitivala se o literaturi, prijemnom ispitu i bacila sam se na učenje skoro godinu dana prije samog prijemnog (uz pisanje maturalnog rada i učenje tekućih predmeta u 4.razredu gimnazije da bih ostvarila max broj bodova), a pohađala sam i intenzivne pripreme za navedeni prijemni u Zagrebu! I uspjela sam!
Kad me danas pitaju s čime se najviše ponosim i koji je moj najveći uspjeh onda je to za mene upis na socijalnu pedagogiju! Razlog tome je što sam već tada shvatila da JA TO MOGU i da se sve može ako se želi, ali iza toga mora stajati niz akcija, želja, trud, volja, energija, upornost, hrabrost, otvorenost prema novome i drugačijem, a upravo tim lekcijama vodim se i danas!
ŠTO JE SOCIJALNA PEDAGOGIJA?
Socijalna pedagogija je interdisciplinarna znanost čija je svrha unaprjeđenje psihosocijalnog funkcioniranja i kvalitete života pojedinca, ali i njegovog funkcioniranja u važnim društvenim grupama kojima pripada– obitelji, školi/radnom mjestu, zajednici, itd. Socijalna pedagogija se služi spoznajama i rješenjima iz nekoliko drugih znanstvenih grana kao što su psihologija, pedagogija, psihijatrija, kriminologija, pravo itd.
U fokusu su osobe s problemima u ponašanju koji se ostvaruju u dvije kategorije:
Eksternalizirani problemi u ponašanju odnose se na nedovoljno kontrolirana ponašanja koja su usmjerena na okolinu. Hiperaktivnost, agresivnost, destruktivnost, nepoštivanje pravila i autoriteta samo su neka od ponašanja koja se ubrajaju u ovu skupinu. Osobe s eksternaliziranim problemima u ponašanju često će dobiti epitet da su „problematični“ i često predstavljaju problem za svoju okolinu.
Internalizirani problemi u ponašanju odnose se na pretjerano kontrolirana ponašanja koja su usmjerena prema sebi. Povučenost, napetost, potištenost, anksioznost, depresivnost, poteškoće sa spavanjem i apetitom, razna bolna stanja su neka od ponašanja koja pripadaju ovoj skupini. Upravo zbog toga što osoba svoje probleme „drži u sebi“ ona najčešće ne predstavlja problem za svoju okolinu, ali predstavlja problem za sebe i svoje najbližnje.
Tijekom studija veliki dio vremena i energije usmjerila sam na prevenciju prethodno navedenih problema u ponašanju jer ideja da se osobi može pomoći prije nego nastanu značajni i sveobuhvatni problemi vidjela sam kao nešto u što itekako ima smisla ulagati! Već od prve godine započela sam volontirati – raditi s djecom i mladima, roditeljima, vodila sam preventivne radionice u udrugama, osnovnim i srednjim školama, dječjim domovima te sam o svemu tome prolazila mnoge dodatne edukacije te pohađala supervizije!
Pri završetku fakulteta shvatila sam da diploma za mene predstavlja samo „ulaznicu“ u jedan novi svijet poznavanja ljudskog funkcioniranja koji me toliko privlači i o kojem sam željela znati više i javljala su mi se slijedeća pitanja koja sam htjela još bolje razumjeti :
zbog čega se osoba ponaša na određeni način?
što rade osobe koje su zadovoljne, uspješne i imaju kvalitetne odnose s drugim važnim ljudima?
kako to da su neke osobe nezadovoljne, okružene nezadovoljavajućim odnosima i dovode se u stanje da su nasilni (prema sebi ili drugima), da su ovisni, imaju određene strahove, anksioznosti i sl. ?
Slijedeći dokaz da se sve može ako se želi i ako smo dovoljno uporni, hrabri, otvoreni prema novome tada se i često stvari „same od sebe poslože i dođu u pravom trenutku“ -> samo nekoliko mjeseci nakon zaposlenja u struci upisala sam i psihoterapijsku edukaciju iz Teorije izbora i realitetne terapije. Na taj način započela sam put osobnog razvoja – upoznavanja sebe, razumijevanja, isprobavanja novih pogleda na sebe i druge što sam postepeno integrirala (i to još uvijek činim i radim na tome) u vlastiti život u odnosu s meni važnim osobama (obitelj, prijatelji, kolege). Navedeno primjenjivala sam „u praksi“ sa svojim klijentima koju sam obavljala u školama, obiteljima kojima je bila potrebna pomoć i podrška u prevladavanju značajnih problema, u grupama pomoći osobama s ovisničkim ponašanjima, s psihijatrijskim dijagnozama itd.
Paralelno pohađala sam i edukaciju o psihološkom savjetovanju te o temama koje se odnose na gubitak, tugovanje, traumu te psihološke krizne intervencije.
Početkom ove godine nadogradila sam svoja dotadašnja znanja i višegodišnje iskustvo o dječjem razvoju i funkcioniranju kroz edukaciju iz Vještine i intervencije iz terapije igrom od koje sam ubrala neizmjerno važne ideje u radu s djecom i mladima i razumijevanja njihovog ponašanja!
GDJE SAM DANAS I ŠTO JE PSIHOTERAPEUT POD SUPERVIZIJOM?
U ovom trenutku nalazim se na Stručnom susretu „Danima Leona Lojka“ na Bledu u Sloveniji i produbljujem dosadašnja znanja i uvjerenja o sebi koja su nužna da bih bila što bolja okolnost za klijente s kojima radim i ponudila im drugačiji pogled na sebe i svijet koji ih okružuje s ciljem postizanja većeg zadovoljstva i ravnoteže u životu.
Trenutno pohađam 5.godinu psihoterapijske edukacije i imam status psihoterapeuta pod supervizijom. U ovoj fazi edukacije je naglasak na radu s klijentima, a paralelno i kontinuirano sam uključena u individualnu i grupnu superviziju koje vode licencirani učitelji psihoterapijske edukacije. Na superviziji iznosim (uz potpunu diskreciju!) pitanja, dileme, frustracije koje se javljaju u meni tijekom rada s klijentima te time produbljujem vlastito razumijevanje uvjerenja teorije izbora kako bih mogla na što bolji način ponuditi klijentima mogućnost za razvoj i napredak.
Comments